Ovom izložbom prezentira se fenomen Zagrebačke serigrafije koji potječe od izložbe grafika dvanaestorice umjetnika koji su primjenjivali medij propusnog tiska i novi formalni jezik. Unatoč tome što su individualno djelovali i istraživali potencijale serigrafije, dvanaestorka je izgradila relativno homogenu skupinu umjetnika. Izložba prati kronologiju nastanka odabranih grafika od 1957. do 1974. godine, gdje je obuhvaćena dominantna linija i predstavljen tipologijski raspon Zagrebačke serigrafije te njena dva bitno različita pola - konstruktivni i optički principi (Ivan Picelj, Aleksandar Srnec, Juraj Dobrović) i mobilna koloristička fantastika (Miroslav Šutej i Ante Kuduz).